Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.

Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

Ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a ko se – Njemu i Njegovom Poslaniku – ne pokorava, u velikoj je zabludi.

Gospodar muslimana u Svojoj Knjizi poziva sve ljude: Reci: O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, život i smrt Njegovo su djelo, – zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, koji ne zna da čita i piše, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; Njega slijedite – da biste na pravom putu bili! (Al-A'raf, 158)

Draga braćo i sestre.

Već više od dva stoljeća muslimani u svijetu lutaju bespućima, nesposobni da prepoznaju svoj idejni pravac i očitaju putokaze koji će ih odvesti do pravog puta, o kojem toliko mnogo slušaju i za kojeg mole svoga Gospodara svakodnevno više puta. Muslimani su izgubili svoje duhovne oči i srčani vid. Ummet se pretvorio u slijepca, kojeg vode drugi i diktiraju mu kako i kuda da se kreće.

Veliki dio čovječanstva, koji tako ambiciozno zovemo islamskim svijetom, guši se pod teretom vlastitih zabluda i tuđih zavjera, spregnutih zajedno, a čiji su krajnji rezultat duhovna i materijalna pustoš, bijeda i očaj.

U tom istom svijetu veoma su glasni muslimani koji za sebe tvrde da slijede Poslanikov sunnet, kao i oni koji za sebe kažu da slijede Poslanikovu porodicu Ehlu-l-bejt. Ni jedni ni drugi danas ne znaju o čemu govore. Jer, i jedni i drugi bi trebalo da budu duhovna braća! A nisu! Postali su duhovni stranci, koji gledaju kako će jedni drugima nauditi.

Takvo je stanje muslimana na početku XXI stoljeća.

Troše se ogromni novci kako bi se dokazalo ko je u pravu, a sve se plaća krvlju muslimanske nejači i sirotinje, od Iraka, preko Sirije  do Egipta.

Zar je moguće da su neki muslimanski uglednici i predvodnici prije nekoliko godina Sadama Husejna nazivali Jezidom (savremenim ubicom hazreti Husejna, koji je zulum činio i ubijao nevine Kurde i šije u Iraku), a da to, samo nekoliko godina kasnije, ne kažu za Bašara al-Asada, koji istom žestinom ubija muslimane u Siriji? Šta se to dogodilo s moralom i mjerilima muslimana?

Zar prolijevanje nevine muslimanske krvi u Egiptu može biti opravdanje za bilo kakav interes bogatih muslimanskih zemalja? Jesmo li sigurni da oni koji su ovo isplanirali danas u Egiptu to isto neće ponoviti sutra na drugim mjestima?

Neka muslimani razmisle u čije su se falange upregli,  i čije oružje u rukama drže! Jedno je sigurno, Muhammed, a.s., nije.

Braćo i sestre,

Slušam neke naše ljude, kako na našem lijepom bosanskom jeziku neodgovorno i u srdžbi drže zapaljive govore, misleći da se time pomaže onima za koje misle da su na pravoj strani. Podsjećam ih da je u vrijeme fitne, o kojoj i oni žestoko galame, važniji umirujući ton. Braćo i sestre, potrebna nam je voda da gasimo požar, a ne benzin da ga još više razbuktavamo. Nije li nas Poslanik, a.s., savjetovao da onda, kada nas obuzme srdžba, abdestimo, sjednemo i smirimo se?! Jer, srdžba neće nikakva dobra donijeti! Zar ne bi trebalo da se na Poslanika ugledaju i kao on postupaju oni koji imaju najviše znanja i koji nose breme vođstva na bilo kojoj razini muslimanske zajednice? To je njihov emanet i njihova odgovornost!

Braćo i sestre!

Kao reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, pozivam naše vjernike na suzdržanost od teških i opasnih riječi! Podsjećam ih da je naša vjernička obaveza da uvijek budemo na strani potlačenih, jer je pogaženo njihovo pravo, bez obzira na to kakve stavove o njima zauzimali oni koji imaju moć. Pozivam muslimane da se ponašaju u skladu s Pejgamberovom uputom: Pravi musliman je onaj od čijih ruku i jezika su mirni drugi (muslimani), a (pravi) muhadžir je onaj koji napusti sve ono što je Allah zabranio. (Rijadu salihin, 211)

Osuđujem zlo i nasilje, pozivanje na nasilje i prijetnje. To nije put vjernika. One koji su to učinili pozivam da se pokaju i upute izvinjenje onima kojima su nanijeli bol. One kojima je bol nanesena pozivam da se strpe i oproste, jer je u Kur'anu rečeno: Strpljivopodnositi i praštati – tako treba svaki pametan postupiti. (Al-Shura, 43)

Ovo su vremena iskušenja za cijelu muslimansku zajednicu, za cijeli ummet. Teške i neodgovorne riječi mogu unijeti nemir i nanijeti zla koje nismo ni planirali. Zato pozivam vjernike da se suzdrže od govora onako kako je to učinila i hazreti Merjema, kada je vidjela da dalji govor samo produbljuje nesporazume.

Ovim putem i s ovoga časnog mjesta pozivam predstavnike i službenike raznih organizacija iz muslimanskih zemalja kojima smo ukazali gostoprimstvo u našoj domovini da se suzdrže od onih radnji koje bi mogle povrijediti gostoprimstvo koje im je dato. Iskreno cijenimo solidarnost koju su iskazali prema nama i zahvalni smo na najmanjem obliku pomoći koja nam se upućuje, ali nam je sada potrebno njihovo razumijevanje i djelovanje u pravom smjeru.

Širenje sektaških učenja i pravaca je štetno u Bosni i Hercegovini i djelovanje s tih pozicija je neprihvatljivo.

Mi smo zajednica ehli sunetskog učenja, hanefijskog mezheba i tahavijsko-maturidijskog pravca u akaidu. Privrženi smo svojoj tradiciji i svom učenju i nećemo ih se odreći. Druge pravce i mišljenja prihvatamo kao dio ukupnog muslimanskog nasljeđa i proučavat ćemo ih u našim medresama i na fakultetima. Zahtijevam od bosanskih alima, posebno u obrazovnim ustanovama, da nepokolebljivo budu uz naše vrijednosti i naše učenje.

Poteškoće koje imamo neće nas, ako Bog da, obeshrabriti. Nastavit ćemo naš hod kao braća, sestre i prijatelji. Svima želimo da se kod nas osjećaju sigurno i učinit ćemo sve da tako bude. Nećemo pristati na poniženje, jer je Poslanik, a.s., rekao: Ko se dobrovoljno pomiri s poniženjem, a ne bude prisiljen na to, ne spada u naše redove. (Taberani)

Braćo i sestre.

Živite svoju vjeru u predanosti Bogu, ispunjavanjem svojih obaveza i udaljavanjem od harama. Allah je rekao: Bojte se Boga koliko možete...  Poslanik je pozvao: Čuvaj se zabranjenog pa ćeš biti najpobožniji čovjek.

Neznanje je otrov za vjernike. Poslanik, a.s., kazao je da je bolji jedan pobožan alim od hiljadu neukih pobožnih muslimana. Gledajte od koga ćete uzimati znanje o vjeri. Oni koji vas pozivaju na isključivost i koji ne unose sigurnost u vaša srca i našu zajednicu nisu rabbanijuni, oni koji pozivaju Gospodaru svjetova. Na njih nas Kur'an upozorava: Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s pravog puta skrenete. (Al-Nisa, 27)

Budimo pokorni Allahu i okrenimo lica jedni drugima! Pojačajmo naše ibadete i investirajmo u međusobne odnose: ljubavlju i pažnjom prema roditeljima, rodbini i komšijama. Među njima ima sigurno onih kojima je potrebna naša pažnja, makar i samo lijepom riječi iskazana. Ne zaboravimo da smo sljedbenici Poslanika, a.s..

On nas je mudro uputio svojim riječima: Allahova Knjiga je najljepši govor. Spašen je onaj čije je srce Allah time ukrasio, a zatim ga nakon kufra, u islam uveo. Spašen je onaj ko je taj govor odabrao mimo svakog drugog govora. To je najiskreniji i najizražajniji govor. Što Allah voli volite i vi. Neka se vaša srca uvijek puna ljubavi prema Allahu. Nemojte da vam bude dosadno slušati Božiju objavu. Nemojte da vaša srca budu okrutna prema tome. Obožavajte Allaha i njemu ništa ne pripisujte. Bojte se Allaha onako kako se treba bojati. U djelo pretočite ono što govorite. Volite se međusobno u ime Allaha. Neka je na vas mir i Allahova milost.

Allahu Uzvišeni, daruj nam Svoju milost, oprosti nam grijehe i sačuvaj od džehennemske vatre.

Učvrsti nas u namjeri da samo Tebi ponizni budemo.

Obdari nas voljom za ibadetima i pokornošću i sačuvaj našu Zajednicu od velikih iskušenja.

Primi naša pokajanja i naše dove!

Amin.