U petak, 27.12.2013. godine je u svim džamijama na području Medžlisa IZ-e Tešanj održana jedinstvena hutba o odnosu prema Islamskoj zajednici. Hutbu je priredio i u džamiji džemata Jelah održao glavni imam Medžlisa IZ-e Tešanj mr. Fuad ef. Omerbašić. Zbog aktuelnosti hutbu prenosimo u cijelosti:

Draga braćo!

Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova, na vidljivim i nevidljivim blagodatima života u vjeri.

Neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, na njegove ashabe, na naše bosanske šehide i na sve ljude koji su živjeli i umrli sa istinom u srcu.

Draga braćo!

Mi smo, hvala Bogu, muslimani. Islam je naša vjera i naša tradicija. Islam je naša zajednička snaga i sudbina. Sva naša postignuća po kojima nas  svijet zna i cijeni imaju svoj izvor u islamu. Stoga je privilegija bit musliman, član Islamske zajednice odnosno džemata jer musliman svoj život zasniva na Jasnoj knjizi u koju nema sumnje. 

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite? (Enbija, 10). 

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je okvir duhovnog opstojanja bošnjačkog naroda u prošlosti kao i u sadašnjosti, u kojoj pojedinac ali i džemat imaju značajnu ulogu.

U odnosu na Islamsku zajednicu svako od nas je poput vrela koje nabuja poslije kiše ili presuši nakon suše ili se izgubi u podzemnim vodama.

Draga braćo!

Pozivam vas, kao muslimane, da ne budete vrelo koje će presušiti, niti vrelo koje će se izgubiti pod zemljom, već vrelo, koje će se pretvoriti u mlaz općeg dobra, iz kojeg ćete i vi imati potrebu da se jednog dana napijete, da uzmete abdest i da drugim pomognete. Poslanik, a.s., je rekao: „Čovjeku pripada samo ono što podijeli.“

Svi vas mogu zaboraviti i ostaviti, ali Islamska zajednica vam nije nikada, niti će ikada, zatvoriti vrata, jer je to jedina institucija za koju možete reći da je vaša.

Zbog toga, zbog budućnosti islama u našim krajevima, zbog naše djece, vrelo o kojem smo govorili, ne smije se zamutiti i ne smije presušiti našom ne brigom za zajednicu kojoj pripadamo. Naši preci, djedovi  i očevi su znali gdje pripadaju i u vrlo teškim vremenima sačuvali islamsku zajednicu i nama  je predali s ciljem i željom da je sačuvamo i predamo našoj djeci u amanet.

Nemojte reći, drugi će voditi brigu o Islamskoj zajednici. Upamtimo, da mi to trebamo činiti, jer od nas zavisi kakvo će to vrelo biti. Zamislite, kakav bi kapacitet snage naše Islamske zajednice bio kada bi iz svakog našeg srca potekla svijest o nužnosti izvršavanja naših obaveza prema Islamskoj zajednici kroz čanarinu.

Zamislite, kada bi umjesto 48% onih koji su izvršili svoje obaveze prema Islamskoj zajednici za tekuću godinu, bilo 95%, odnosno kada bi umjesto 7.600 džematlija na području našeg Medžlisa bilo 16.000 džematlija koji su izvršili svoju obavezu prema Islamskoj zajednici ili bolje rečeno prema sebi.

Koliko bismo tek tada imali prostora za boljitak mektebske nastave, za boljitak naše omladine, za boljitak naše porodice, za institucionalno jačanje naše zajednice... koja u nama rađa svijest o vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti.

Današnja hutba neka nas podsjeti na naše obaveze, jer naš zadatak jeste da se nadmećemo u dobročinstvu i da preuzete emanete dosljedno izvršavamo. Nemojmo zaboraviti da će imetak poslije naše  smrti naslijednici podijeliti, a mi sa sobom pred Dragog Allaha nosimo ono što smo podijelili.

Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!

Gospodaru naš, ne tovari na nas breme, kao što Si ga tovario na one prije nas!

Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše, oprosti nam i smiluj Se na nas!

Ti Si Gospodar naš, pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruju!

Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad Si nam već na Pravi put ukazao i daruj nam Svoju milost Ti Si, uistinu, Onaj Koji mnogo daruje!