Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. On ga je, uistinu, poslao svjetovima da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

Draga braćo i sestre.

U ovo jutro 1. ševala 1435. (h.g.), u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu i u džamijama širom naše domovine Bosne i Hercegovine i dijaspore, klanjat ćemo bajramski namaz. Tim činom naše pobožnosti zahvalit ćemo se  Svevišnjem Bogu na blagodatima ramazana i nimetima kojima broja ne znamo. Zamolit ćemo Ga da primi naše ibadete: namaz, post, zekat i sadekatu-l-fitr, a i one druge koje smo pripremili u ramazanu.

Salavate i selame poslat ćemo Poslaniku, a.s., našem učitelju, čija nas uzoritost privlači sebi poput najljepšeg dragulja. Njega je Milostivi Allah poslao u ramazanu, da bude inspiracija ljudima i da usavrši njihov moral.

U vjeri se iznad svega mjeri iskren odnos prema sebi, prema drugima i prema Bogu. Allah savršeno zna sve naše postupke; sve što krijemo i sve što pokazujemo. Postom nas Svevišnji Bog poučava: iskrenosti, strpljivosti, pristojnosti, umjerenosti i, nadasve, skrušenosti. Kada se susretnemo sa svojim Gospodarom, svako od nas će znati što je postigao, a što propustio.

Ramazan je škola u kojoj se učimo da pred teškoćama i nevoljama pokažemo najviši stepen strpljivosti, izraženu pokornošću Allahu i Njegovom Poslaniku, a.s.:

 و اصبروا ان الله مع الصابرين.

Budite strpljivi, jer Allah je uz one koji su strpljivi! (Kur'an, 8:46)

Nedaće, belaje i udese sudbine pravovjerni podnose strpljivo. To je važan pokazatelj da je puls vjere stabilan i da su pravovjerni sposobni boriti se za dobro na kojem opstoji ovaj svijet.

Posvećenost vrijednostima za koje se zalažemo i istrajnost u poslovima koje obavljamo sigurno će donijeti uspjeh. Allah neće dozvoliti da poslovi vjernika propadnu kada se rade iskreno, strpljivo i istrajno. Ne smijemo zaboraviti da smo zajednica misije, da nam je obaveza među drugim ljudima da pozivamo na mir i dobro, a da odvraćamo od nasilja i razvrata.

Pravi musliman u svom životu pokazuje iskrenost naspram onoga u što vjeruje. Božiji naputak je jasan:

و ما امروا الا ليعبدوا الله مخلصين له الدين حنفاء و يقيموا الصلوة و يؤتوا الزكوة و ذلك دين القيمة.

A zapovijeđeno im je da se obraćaju samo Allahu, da iskreno ispovijedaju pravu vjeru, da namaz obavljaju i zekat daju; to je Vjera ispravna. (Al-Bayyinah, 5)

Svakodnevni košmar u kojem se nalazimo ne može biti isprika za loše ponašanje, uznemiravanje, ponižavanje i maltretiranje drugih, posebno ne od strane onih koji namaz i post obavljaju.

Pristojnošću i otvorenim pristupom moguće je ostvariti potpunu i normalnu komunikaciju među braćom i sestrama.

Našu duhovnu uravnoteženost često narušavaju srdžba, žurba, površnost, nezasitost i gramzivost. U svoje živote treba da unesemo umjerenost i ispravnu procjenu vlastitih sposobnosti. Kako nas uči Poslanikova, a.s., tradicija, šest loših djela i osobina poništavaju čovjekova dobra djela: ogovaranje, tvrdoglavost, neumjerena ljubav prema dunjalučkom životu, pomankaje stida, pretjerana nada i stalna nepravednost.

Rastrošnost i nezasita volja za moći razaraju pojedinca i dovode do poremećaja u društvu. O tome muslimani moraju voditi računa. Kur'an jasno upućuje:

Jedite i pijte, samo ne pretjerujte. On ne voli one koji pretjeruju. (7:31)

Sve što vam je dato samo je uživanje u životu na ovom svijetu, a ono što je u Allaha bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara se svoga pouzdaju. (42:36)

Braćo i sestre,

Poslanik, a.s., često je isticao važnost obavljanja namaza, davanja zekata, čistoće tijela, dobrih odnosa među supružnicima i komšijama, te brigu za ljude općenito.

Ove pobrojane obaveze čine nam se danas još i aktualnijim. Živimo u uvjetima ozbiljne socijalne krize. Veliki broj muslimana ostao je bez ikakvih materijalnih sredstava za život, a mnogi i bez vlastitog doma. Oni su sada ispit naše zajedničke savjesti.

Potrebno je da stalno razvijamo svijest o našoj zajedničkoj sudbini. Bog je stvorio ljude kao braću i sestre od jednog oca i jedne majke. Svijest o zajedničkom porijeklu učvršćuje odnose među ljudima. U tom smislu Poslanik, a.s., kaže: „Niko od vas neće istinski vjerovati dok ne bude želio svome bratu ono što  želi samome sebi.“ (Al-Bukhari, Iman, 7)

Svaki musliman zna da se u našoj vjeri posebno cijene oni koji su darežljivi i koji svoje domove drže otvorenim za nevoljnike i prosjake. Istinski vjernici, veli Kur'an, vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju... (59:9)

Normalan život u zajednici zahtijeva mir i slobodu, u najširem smislu tih riječi. U takvoj zajednici svaki pojedinac brine za drugoga, štiteći njegova prava i dostojanstvo.

Prva generacija muslimana najveću pažnju pridavala je značenjima riječi Allahova Poslanika, a.s., koje prenosi Ebu Musa, r.a., da su ashabi upitali: - Allahov Poslaniče, koji je najbolji musliman? – Na to je Poslanik odgovorio: - Onaj od čijeg jezika i ruke su sačuvani drugi muslimani. (Al-Bukhari, Iman, 4)

Imam Buhari je ovaj hadis naveo u svojoj zbirci u poglavlju Iman (vjerovanje), što znači da su prvi muslimani na sigurnost u zajednici gledali kao na najvažniji dio svoje vjere. Ne može zajednica biti sigurna ako se u njoj gazi ljudsko dostojanstvo, ugrožavaju životi i imovina ljudi.  Naša vjera se jednako iskazuje dobročinstvom prema roditeljima i rodbini kao i izvršavanjem farzova ili održavanjem dobrosusjedskih veza i poštivanjem prava drugih ljudi.

Jednom riječju, svaka zajednica će biti vitalna, snažna i napredna onda kada njen drušveni moral bude na zavidnom nivou. To nije moguće postići bez ulaganja u društvene veze i razvijanje bratstva, solidarnosti, gostoprimstva, respekta prema životu, pravednosti i, nadasve, ljubavi prema domovini i njenim ljudima.

Braćo i sestre.

Bajram je prilika da se podsjetimo na obaveze koje stoje pred nama, koje su prioriteti u našem životu i postupanju. Na prvom mjestu je naša porodica, naši roditelji i naša djeca. Briga o njima je naša prva zadaća. Njega roditelja, odgoj i školovanje djece ne smiju biti gurnuti u stranu. Allahov Poslanik, a.s., upozorava: „Ko ne pokaže milost prema našim najmlađima i poštovanje prema našim starijima nije od nas.“

I mi kao pojedinci, i država kao organizirano društvo, moramo pokazati više obzira prema porodici, rađanju djece i njihovom kvalitetnom školovanju i odgajanju. Zabrinuti smo koliko se malo pažnje kod nas posvećuje najvažnijem pitanju u svakom narodu, pitanju nataliteta.  Naše mahale i sela su prilično opustjela, škole se zatvaraju. Starije ljude sve češće srećemo pokraj kontenjera, a djeca naših Roma, umjesto da idu u školu, prose po ulicama. Gdje je tu naša briga i briga države?

Ne zaboravimo ni ugrožene ljude u našoj zemlji, posebno one pogođene poplavama. Vremena je sve manje: do prvih studeni ostalo je još malo više od mjesec dana.

Oni kojima budu preokupacija izbori, a ne ljudi, ne treba da imaju našu podršku.

Sada treba da učinimo sve da što veći broj ugroženih dođe do krova nad glavom. Vlast je dala obećanje da će to učiniti. Muslimane u toj vlasti podsjećam na Poslanikove riječi: „Obećanje je dug.“

Posebno želim upozoriti naš narod na potrebu očuvanja imovine u manjem dijelu naše domovine kojim upravljaju vlasti iz Banje Luke. Tamo je donesen jedan broj zakona koji mogu ugroziti našu imovinu. Ako budemo nemarni, može se desiti da u potpunosti ostanemo bez nje. Situacija je ozbiljna i nije za potcjenjivanje. Apeliram na muslimane da o svojoj imovini povedu računa, što je u ovoj prilici i naš dug prema domovini.

Braćo i sestre.

Svjedoci smo kako se u  svijetu prolijeva krv nevinih ljudi, a najviše muslimana. Pozivam vas da uputimo zajedničku dovu Allahu, dž.š., da zlotvore stigne zaslužena kazna. Palestina je otvorena rana na savjesti čovječanstva, koja krvari decenijama. Molimo Allaha Uzvišenog za muslimane Palestine, Iraka, Sirije, Jemena, Afganistana, Egipta, Somalije, Libije i svih drugih zemalja u kojima se prolijeva nevina muslimanska krv. Hrabrimo našu braću da izdrže! Neće zulum zulumćara vječno trajati.

Braćo i sestre.

Sutra je Dan šehida. Pozivam vas da posjetimo njihove domove, šehitluke, i u zajedničkoj dovi se prisjetimo njihove žrtve.

Neka su nam uvijek u našim dovama naši šehidi, koji su položili svoje živote za ovu divnu zemlju i časnu slobodu.

Budimo uz ljude u nevolji: uz slabe, siromašne i bolesne.

Zaštitimo našu nejač i pružimo podstreka i priliku mladima.

Sklapajmo prijateljstva gdje god možemo.

Zalažimo se za istinu kada god vidimo da se želi naturiti laž.

Izbjegavajmo svađe i prepirke o onome u čemu nema koristi, a u čemu je šteta očita.

Praštajmo jedni drugima, jer to učvršćuje veze među ljudima i narodima.

Milostivi Gospodaru,

osnaži nas u našoj vjeri, moralu i zajedništvu;

učini nas hrabrima da se suprostavimo svakom zlu i nasilju i budnim da bdijemo nad našom slobodom;

učini nas snažnim da sačuvamo svoju zemlju i svoju domovinu;

daruj nam mudrost da živimo u miru i slozi s našom braćom i komšijama, kao složna porodica i komšiluk;

obraduj nas umijećem da popravljamo greške kada ih uvidimo i da ne istrajavamo u onome što je loše,  što je grijeh i nepravda.

Svima  muslimanima i muslimankama u domovini Bosni i Hercegovini i Sandžaku, u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i dijaspori, želim sretne i berićetne bajramske dane. Provedimo ih onako kako je to u našoj tradiciji: s porodicom, rodbinom i prijateljima.

Bajram šerif mubarek olsun!