Vakufska direkcija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je u 2014., u saradnji sa medžlisima Islamske zajednice Tešanj, Foča i Kiseljak, održala četvrtu po redu manifestaciju „Dani vakufa u BiH“. Zbog katastrofalnih poplava koje su u mjesecu maju zadesile Bosnu i Hercegovinu, manifestacija je održana u dva dijela, od 22. do 30. maja i od 20. do 24. oktobra 2014., i to u Sarajevu, Foči, Tešnju i Kiseljaku. U radu Organizacionog odbora manifestacije učešće su uzeli: prof. dr. Ismet Bušatlić, predsjednik, prof. dr. Enes Pelidija, dr. Mustafa Hasani, dr. Zehra Alispahić, dr. Senaid Zajimović i Amir Hodžić. 

Prvi dio manifestacije obuhvatio je slijedeće događaje: svečano otvaranje objekta Vakufa Gazi Ferhad-begove medrese u Tešnju 23. maja, mevlud i hatma-dovu svim vakifima u Bosni i Hercegovini u džamiji Buća Potok u Sarajevu 25. maja, tribinuo vakufima i svečanu dodjelu vakufnama u Gazi Ferhad-begovoj džamiji u Tešnju 25. maja te svečano polaganje kamena-temeljca za obnovu porušene Aladža džamije u Foči 30. maja.

U drugom dijelu manifestacija je obuhvatila okrugle stolove u Tešnju i Foči, dvije promocije knjige Faruka Muftića Zaboravljena Foča koje su održane u Sarajevu 21. oktobra i Foči 22. oktobra, mevlud i svečanu dodjelu vakufnama u Čaršijskoj džamiji u Kiseljaku 23. oktobra te svečano otvaranje objekta Vakufsko-administrativnog centra Medžlisa Islamske zajednice Kiseljak 24. oktobra.

Tekstovi koji su uvršteni u ovaj Zbornik predstavljaju referate podnesene na dva okrugla stola. Prvi, pod nazivom „Vakufi Tešnja“ održan je u Tešnju 20. oktobra 2014., a drugi, pod nazivom „Vakufi Foče“ održan je u Foči 22. oktobra 2014. Referati u ovom Zborniku poredani su hronološki, prema vremenskom slijedu programa na kojima su izloženi. Na samom početku nalazi se hutba koju je dr. Enes Ljevaković, muftija sarajevski i fetva-i emin Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini pripremio povodom Dana vakufa u BiH u 2014.

Dr. Mustafa Hasani u radu pod naslovom „Vakuf i zekat: fondovi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini“ analizira odnos dva materijalna ibadeta, vakufa i zekata koji su, ujedno, i važne ekonomske i finansijske ustanove. Autor polazi od teze da se islamska civilizacija primarno razvijala na vakufu a ne zekatu. Ovu tezu potkrepljuje dvojako, analizom šerijatskopravne teorije zekata i vakufa, kao i historijskim činjenicama.

Mr. Senad Ćeman je u radu pod nazivom „Savremeni modeli upravljanja vakufom i mogućnosti tešanjskog kraja“ ukazao na slabosti tradicionalnog načina upravljanja vakufom, predstavio pozitivna iskustva savremenih modela upravljanja u Sudanu i Kuvajtu te iznio prijedlog poželjnog modela administriranja vakufom koji korespondira današnjim društveno-ekonomskim prilikama. Ukazao je i na recentne pozitivne primjere administriranja vakufom na području Tešnja.

Sumaran prikaz tešanjskih vakufa od osnivanja ovog grada do danas, s posebnim osvrtom na stanje Gazi Ferhad-begovog vakufa, sadržan je u radu mr. Fuada Omerbašića

Predmet referata Mustafe Vatrenjaka jeste Tešanjski posjed Gazi Husrev-begovog vakufa. Autor obrazlaže osnovnu tezu prema kojoj je upravo ona imovina koju je Gazi Husrev-beg uvakufio na području Tešnja bitno utjecala na održavanje njegovog vakufa a u pojedinim kritičnim periodima poslovanja bila presudna za njegovo privređivanje.

Mr. Enver Kurtić priredio je prijevod vakufname Ferhad-bega za čiji vakuf autor tvrdi da ima onaj značaj za Tešanj koji Gazi Husrev-begov vakuf ima za Sarajevo. Vakufnama Ferhad-bega napisana je 10. rebi'u-l-evvela 967. h. i za nju se može kazati da, praktički, predstavlja rodni list grada Tešnja. Prvi put je predstavljena javnosti na uvid prilikom otvaranja rekonstriusane zgrade Ferhad-begove medrese za sjedište Medžlisa Islamske zajednice Tešanj 2014.

Fuad Šišić u radu pod naslovom „Odnos lokalne samouprave prema vakufu na primjeru Tešnja“ analizirao je procese nacionalizacije i eksproprijacije vakufske imovine u Tešnju u vrijeme socijalističke Jugoslavije te nastojanja opštinske vlasti počevši od 1995. da Islamskoj zajednici osigura kompenzaciju za oduzete vakufe što može poslužiti kao primjer i drugim lokalnim samoupravama u BiH.

Dženana Šaran i Azer Aličić u svom radovima tretiraju skorašnju obnovu dva najvažnija objekta Gazi Ferhad-begovog vakufa u Tešnju, džamije i zgrade medrese koja od 1960-ih godina služi kao sjedište Medžlisa Islamske zajednice Tešanj.

Mr. Esmir Bašić ponudio je historijski pregled uvakufljenja biblioteka s posebnim osvrtom na vakuf Mustafe Ševki Užičanina.

Dr. Senaid Zajimović u radu pod naslovom „Perspektiva razvoja vakufa u Bosni i Hercegovini“ donosi sumaran pregled položaja i stanja vakufa u Bosni i Hercegovini u prethodnom stoljeću, kao i aktualnog stanja te prezentira svoje viđenje perspektive vakufa, nove organizacije Vakufske direkcije i proširivanja njenog djelovanja.

U referatu naslovljenom „Revitalizacija vakufa na području Muftijstva goraždanskog“ Hamed Efendić naglašava da je istočna Bosna kroz historiju imala veoma široku lepezu vakufskih objekata i ukazuje na impresivne rezultate na planu obnove džamija, kao temeljnih vakufskih objekata, u periodu nakon minulog rata u gradovima istočne Bosne koji pripadaju goraždanskom muftijstvu.

Nakon uvoda u kojem načelno govori o specifičnostima urbanih naselja u srednjevjekovnoj Bosni, Muamer Hodžić u svom radu obrazlaže tezu da je vakuf, kao i u slučaju većine drugih gradova u Bosni u vrijeme osmanske vlasti, imao presudnu ulogu u razvoju grada Foče.

Behija Zlatar, Faruk Muftić i dr. Aladin Husić u svojim referatima tematiziraju pojedine fočanske vakufe i vakife. Radi se o vakufu fočanskog nazira i zaima Mehmed-bega, vakufu Atik Ali-pašine džamije i vakufu Mehmed-paše Kukavice.

O uništavanju vakufske imovine u Podrinju, s posebnim osvrtom na fočanski kraj, pisao je dr. Šemso Tucaković

Mr. Osman Lavić je u svom radu zadokumentovao dvadeset uvakufljenja knjiga u Foči za potrebe uleme ali i drugih ljubitelja pisane riječi. Prema njegovoj ocjeni, vakufljenje knjige u Foči bilo je intenzivno, posebno u vrijeme dok je ona bila središte hercegovačkog sandžak-bega.

Dr. Ismet Dizdarević pozabavio se psihološkim karakteristikama pojedinaca ili grupa koje svoje ili ciljeve ideologija kojima služe, odn. ideolga koje slijede, postižu kroz izvršenje zločina i rušenje vjerskih, kulturnih i opštekorisnih objekata. U konkretnom slučaju, analizira psihološke osnove zločina koji je počinjen nad Bošnjacima, islamskom arhitekturom i vakufskim objektima u cjelini.

I na koncu, Faruk Muftić u svom referatu ukazuje na činjenicu da je, shodno vlastitim skromnim mogućnostima, Medžlis Islamske zajednice Foča uradio tek manji dio posla na planu obnove i revitalizacije vakufa. Također, iznosi tezu da bi obnova i oživljavanje fočanskih vakufa bila od koristi ne samo Islamskoj, nego i široj društvenoj zajednici.

dr. Nedim Begović

                                                                        (www.rijaset.ba)